Vokalni ansambl Vatroslav Lisinski Rotating Header Image

Iz povijesti Društva

Osnutak i rad pjevačkog društva “Vatroslav Lisinski” iz Zagreba do 1959.

Napisala: Branka Joanelli

Nakon pada zlosretnog Bachova apsolutizma, koji je bio pritisnuo ukupni kulturni i politički život Hrvatske, 60-ih godina 19. stoljeća u hrvatskom je pučanstvu naglo izbila nacionalna svijest. Nastala su mnoga pjevačka društva sa svrhom širenja i očuvanja nacionalnog identiteta. Takvo je bilo i prvo pjevačko društvo u Zagrebu, “Kolo”. Kadje početkom 20. stoljeća časnu misiju očuvanja nacionalnih i političkih ideala preuzelo društvo “Hrvatski sokol”, nastupio je preokret na polju zborske glazbe. Oslobođena nacionalno-političkog obilježja, nastala je potreba za višim oblicima umjetničke vokalne glazbe.

Nezadovoljni konzervativnim vodstvom u pjevačkom društvu “Kolo”, grupa mladih intelektualaca, zaljubljenika u čistu umjetnost, odlučila je istupiti iz društva i osnovati novo koje će, kako je zapisao kroničar 1925. “pjevački diletantizam uzdignuti do što većeg virtuoziteta koji će virtuozitet biti najodličnije sredstvo za interpretaciju i koncepciju domaćih i stranih autora”.

Novi klub koga su odlučili osnovati nosit će ime: ”Najpoznatijeg hrvatskog glazbenika Vatroslava Lisinskog, te ćemo se time, bar donekle, odužiti veličajnom geniju umjetnika stradalnika”. Tako je 16. srpnja 1910. osnovano pjevačko društvo pod imenom  Hrvatski glazbeni klub “Lisinski”, koji 1919. mijenja ime u Hrvatsko pjevačko društvo “Lisinski”.

Klub je prvi puta nastupio u Topuskom, 7. kolovoza 1910., ali ne pod tim imenom. Prvi javni nastup klub “Lisinski” imao je na zabavi bankovnih činovnika 11. ožujka 1911. Započeo je kao muški pjevački zbor, a od 1912. djeluje kao mješoviti pjevački zbor. Zbor je brojio preko 50  pjevača. Organizirana je i posebna Glazbena škola za članove.

U odabiru programa zbor je nastupio izričito revolucionarno. Dosljedan idealima, napustio je tradicionalno gajenje isključivo domaće melodiozne lirske i herojske pjesme, te se posvetio reprodukciji domaćih i stranih, klasičnih i najmodernijih. Kako je time dao domaćim skladateljima poticaj za nov pravac skladanja, djelovao je posredno i na produktivniju  hrvatsku vokalnu glazbu. To im je osiguralo vodeći položaj među svim domaćim pjevačkim društvima.

Do I Svjetskog rata zbor marljivo radi i mnogo nastupa, a 1914. privremeno prekida s radom zbog odlaska mnogih članova u rat. Između dva Svjetska rata Lisinski se smatra jednim od najuglednijih pjevačkih društava u nas. Prvi nastup nakon rata imao je u Beču 1918. godine. Nastupa zatim u Poljskoj, Austriji, Češkoj kao i diljem naših krajeva. Svugdje je nailazio na najveća priznanja, te je “po prvim svjetskim kritičarima kvalificiran prvorazrednim vokalnim zborom svjetskog značaja”, zapisao je kroničar zbora.

Kritika mu laska. Za Beethovenovu “Devetu simfoniju” sa Zagrebačkom filharmonijom pod vodstvom Krešimira Baranovića kroničar je 1920. zapisao: “Ta je izvedba bila jedan od najvećih muzičkih događaja  u Zagrebu.”

Nastupa u dobrotvorne svrhe, na radiju, filmu i snima gramofonske ploče. Tijekom II. Svjetskog rata članstvo zbora “Lisinski” se rasulo pa se po završetku rata morao 1948. udružiti s partizanskim zborom “Obilić” i Ćirilo-Metodskim zborom u zbor “Bratstvo i jedinstvo”. Probe su se održavale u Jurišićevoj ulici br. 1, a zatim na Kamenitim vratima u bivšim prostorijama “Hrvatskog zmaja”. Od 1951. do 1957. godine zborom dirigira Mladen Jagušt. Kada je on iste godine otišao u Beograd, zbor ostaje bez dirigenta i od tada rad društva počinje zamirati.

U veljači 1959. preostali članovi “Lisinskog” pristupili su KUD-u “Joža Vlahović” i tada zbor nastavlja rad pod imenom KUD “Joža Vlahović – pjevački zbor Lisinski”, no nastavljajući tradicije “Lisinskog”. Zborom dirigira Emil Cossetto.

Tijekom godina odlazili su iz društva pjevači “Lisinskog”, te je spontano nestalo i ime “Lisinski” , a ostalo je samo KUD “Joža Vlahović”. Od članova “Lisinskog” ostala je u KUD-u “Joža Vlahović” jedino gđa Vera Bival, koja još i danas pjeva u tom zboru koji je promijenio ime u “Emil Cossetto”.

Dirigenti Društva do 1959.: Viktor Dr. Benković, Fran Lhotka, Krešimir Baranović, Milan Sachs, Mladen Pozaić, Slavko Zlatić, Ivo Lhotka Kalinski, Milan Horvat, Oskar Smodek, Mladen Jagušt i Emil Cossetto

Izvori za ovaj pregled: podaci iz Zapisnika i korespondencije društva “Lisinski”, danas u vlasništvu Državnog arhiva u Zagrebu. Usmeni podaci: Vera Bival, Mladen Jagušt, Andrija Dr. Tomašek i  Žarko Dolinar.

Rad Vokalnog ansambla “Vatroslav Lisinski” iz Zagreba od 1966. do danas

Profesor Vladimir Prica 1966. ponovno osniva “Lisinski”. Osnivačka skupština Vokalnog ansambla “Vatroslav Lisinski” održana je 18. siječnja 1966. Kao muški pjevački zbor 29. travnja 1966. priređuju cjelovečernji koncert u Lapidariju. Ansambl od tad do danas uspješno radi unatoč teškim uvjetima. Nema stalnog prostora za rad, u počecima nema financijske pomoći ni ljudi koji bi vodili administraciju.

Od 1972. zbor djeluje kao mješoviti pjevački zbor. Po Pricinom umirovljenju Heda Gospodnetić 1977. postaje glavni dirigent ansambla i već se na koncertima 1978. primjećuje da repertoar naginje renesansnoj glazbi. Godine 1983. Heda Gospodnetić osniva posebnu sekciju – Renesansni ansambl. Mješoviti zbor nastavlja raditi pod vodstvom Tomislava Uhlika, a zatim Mladena Tarbuka. Nakon zgasnuća Mješovitog pjevačkog zbora potkraj 1987., Renesansni ansambl postaje glavnim nositeljem imena “Lisinski”.

U sklopu Vokalnog ansambla „Vatroslav Lisinski“ s radom je 1992. započeo Ansambl za ranu glazbu “Minstrel” kao nasljednik ansambla “Andrea de Antiquis Consort”, pod vodstvom Igora Mladinića. Taj ansambl, specifičan po uporabi autentičnih glazbala, danas djeluje samostalno.

Krajem 1993. na inicijativu nekolicine pjevača Renesansnog ansambla i njihovog dirigenta mr. Hede Gospodnetić u novom Malom ansamblu okupilo se dvadesetak vrsnih pjevača notalista radi izvođenja zahtjevnijeg repertoara. Mali je ansambl 1998. promijenio ime u Canticum.

Dirigenti Ansambla od 1966. do danas:

Vlado Prica (1966.-1977. dirigent muškog i mješovitog pjevačkog zbora)
Heda Gospodnetić (1977. – 1983. dirigentica mješovitog pjevačkog zbora, 1983.-2006. dirigentica i koreografkinja Renesansnog ansambla, od 1993.-2005. dirigentica Canticuma)
Tomislav Uhlik (1981.-1982. dirigent mješovitog pjevačkog zbora)
Branko Starc (1982. dirigent mješovitog pjevačkog zbora)
Mladen Tarbuk (1986. dirigent mješovitog pjevačkog zbora)
Melita Jambrošić (1986. dirigentica Renesansnog ansambla)
Vlatka Safy (1986. dirigent Renesansnog ansambla)
Zoran Novačić (1987. dirigent mješovitog pjevačkog zbora)
Igor Mladinić (1987. dirigent Andrea de Antiquis Consorta)
Igor Šuljić (1990. dirigent Consortium Andrea de Antiquis)
Tea Kolombo (2006. do danas dirigentica Canticuma)
Igor Peteh (2007. dirigent Renesansnog ansambla)
Elena Konovalova (2007. – 2009. dirigentica Renesansnog ansambla)

Tea Kolombo (2009. do danas dirigentica Renesansnog ansambla)

Ante Milić (2008. dirigent Canticuma)
Rudolf Matz (gost dirigent 1972. i 1977.)
Igor Gjadrov (gost dirigent 1981., 1985, 1987. i 1996.)
Emil Cossetto (gost dirigent 1995.)